Europska unija
U Europskoj uniji e-uključenost je jedan od tri stupa i2010 inicijative pod nazivom Informatičko
društvo za rast i zapošljavanje.[1]. Europska komisija
je usvojila različite pravilnike o aktivnostima koji se tiču e-uključenosti
(e-inclusion), npr. e-pristupačnost, širokopojasni jaz, e-uprava, informacijsko-komunikacijske
tehnologije (IKT)[2] za zdravo starenje ili
e-vještine[3]. Cilj
e-uključenosti je promovirati takav razvoj informacijsko-komunikacijskih
tehnologija koji neće biti prepreka inkluziji.
Europska komisija je
prihvatila da je e-pristupačnost od najveće važnosti za razvoj e-uključenosti.
E-pristupačnost (e-accessibility) je ključni koncept u prihvaćanju razvoja i
posla u informatičkom društvu. Politika e-pristupačnosti Europske unije je sveobuhvatna
strategija za korištenje zakonskih okvira, javne nabave i standardizacije, uz
pomoć istraživačkih projekata, pilot projekata i praktične razmjene iskustva.
Da bi doista bilo uspješno, informatičko
društvo mora obuhvatiti cijelo društvo, uključujući i ljude kojima je teško koristiti
nove tehnologije poput osoba sa fizičkim i mentalnim oštećenjima ili starijih
osoba. Europska komisija promovira
"e-pristupačnost" (e-accessibility) s ciljem da omogući osobama
s posebnim potrebama i starijim osobama korištenje IKT-u pod istim uvjetima kao
i ostalima. Ovo uključuje uklanjanje prepreka pristupanju i korištenju informatičkih
proizvoda, usluga i aplikacija. Slijedeći zaključke Ministarske konferencije o
IKT-u za inkluzivno društvo održane u Rigi 2008. godine Ministarska debata u
Lisabonu na temu e-inkluzije ojačala je posvećenost e-inkluziji od strane
mnogih javnih i privatnih aktera iz čitave Europe [4]
Inkluzija je pristup u kojem se
naglašava da je različitost u snazi, sposobnostima i potrebama prirodna i
poželjna. Osobe s teškoćama u razvoju dugi niz godina bile su
institucionalizirane i marginalizirane u društvu.
Razvojem svijesti
društva o vrijednosti svakog pojedinca javlja se inkluzija kao pokret u okviru
socijalnog modela. Svjetska zdravstvena
organizacija još 1980. godine daje klasifikaciju oštećenja (biotički
model), invaliditeta (funkcionalni model) i hendikepa (socijalni model)
- (International Classification of Impairments, Disabilities and Handicaps -
ICIDH) i definira spomenute pojmove. Prema ovoj klasifikaciji, oštećenje je
bilo kakav gubitak ili odstupanje od normalne psihičke, fiziološke ili
anatomske strukture ili funkcije.
Ne samo što postoji moralna i
zakonska obveza da se osobe s posebnim potrebama (invaliditetom) uključi u rastuće informacijsko društvo već
postoji i svijest u industriji da se ni stariji niti ljudi sa invaliditetom ne
mogu više promatrati kao beznačajni u tržišnom smislu. Umjesto toga, oni čine
rastuće tržište kojem treba osigurati nove proizvode.
[1] COM(2005)229.
[2] Informacijsko-komunikacijska
tehnologija
[3] COM(2005)425,
COM(2006)129, COM(2006)173, COM(2007)332, COM(2007) 496.
[4] Europska inicijativa
e-inkluzije - Prvi Doprinosi Kampanji "e-inkluzija: budi dio nje!",
Predgovor, Frans de Brune, Director, European Commission Directorate General for Information Society
and Media, Directorate ICT addressing societal challenges
Republika Hrvatska
U Republici Hrvatskoj Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i
obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju koji je donešen 10. travnja 1991.
godine, jasno jamči osobama sa teškoćama pravo na obrazovanje, (iako se
uključivanje u obrazovanje odnosi samo na opću populaciju osoba sa 'malim
teškoćama'). Zakon je prilično detaljan u postavljanju standarda za one koji
imaju i nemaju teškoće u razvoju i do koje razine. Nadalje, zakon navodi da će
država koristiti sva moguća sredstva da bi omogućila najkvalitetnije
obrazovanje.
13. prosinca 2006. na Općoj skupštini
Ujedinjenih naroda usvojena je Konvencija
o pravima osoba s invaliditetom. Konvencija svojim odredbama, uvažavajući
specifične potrebe osoba s invaliditetom, s jedne strane jamči, a s druge
strane obvezuje države potpisnice na praktičnu provedbu temeljnih ljudskih
prava kao što su dostojanstvo, jednakost, pred zakonom; nediskriminacija; pravo
na život; pristup pravosuđu; osobna sloboda i sigurnost; zabrana mučenja i
surovog postupanja ili kažnjavanja; zabrana izrabljivanja i zlostavljanja;
sloboda kretanja i državljanstvo; sloboda mišljenja i izražavanja te pristup
informacijama; poštivanje privatnosti, doma i obitelji; pravo na obrazovanje;
zdravstvena zaštita; rad i zapošljavanje; sudjelovanje u političkom i javnom
životu te sudjelovanje u kulturnom životu. Hrvatska je potpisala Konvenciju
30.3.2007.
Vlada je 5. lipnja 2007.
godine usvojila novu strategiju za poboljšanje prava i položaja osobe s invaliditetom pod nazivom
" Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s
invaliditetom od 2007. do 2015. godine" (Narodne novine, br.
101/98, 15/2000, 117/2001, 199/2003 i 30/2004). Ovaj dokument definira brojne
strateške prioritete i mjere na čije provođenje direktno utječe korištenje moderne informatičke i komunikacijske
tehnologije. U dijelu 2.2., Život u
zajednici, Strategija na primjer navodi: "Za potpuno uključivanje u
život zajednice potrebno je osigurati jednakopravni pristup uslugama, što
podrazumijeva bolju pristupačnost ortopedskim pomagalima, suvremenim
tehnologijama i univerzalnom dizajnu". Strategija posvećuje posebnu pažnju
upravo ovim trima područjima - mobilitetu i pristupačnosti, modernoj tehnologiji i univerzalnom dizajnu
za život i stanovanje kao ključnim preduvjetima za integraciju osoba s
invaliditetom u zajednicu.
Jedno od najvažnijih dijelova
Strategije koje se odnosi na korištenje ICT-a kao način uključivanja osoba s
invaliditetom je dio 2.9. Informiranje, komunikacija i podizanje razine
svijesti, Mjera 2. Koristiti nove tehnologije u cilju povećanja neovisnosti
i kvalitete života osoba s invaliditetom. U ovom se dijelu Strategije
naglašava se važnost uključivanja osoba s invaliditetom u sva sredstva
elektroničke komunikacije, internet, videotelefone i ostalo. Putem korištenja
novih pomagala osobama s invaliditetom može se značajno poboljšati kvaliteta međusobnih interakcija, zasnivanja
i vođenja posla, informiranja i ostvarenja prava, sudjelovanja u odlučivanju i
općenito postizanja veće samostalnosti u svakodnevnom životu. U Strategiji se
dalje naglašava slijedeće: "Osobama s invaliditetom moraju biti dostupni
oni komunikacijski sustavi koje one mogu koristiti (npr. telefonski
prijenosnici, sustavi tekstualne i videokomunikacije), dok je u pogledu razvoja
i oblikovanja novih komunikacijskih i informacijskih sustava potrebno
konzultirati osobe s invaliditetom. Time bi se u svakodnevnoj praksi
primijenili europski standardi o korištenju inkluzivnih novih tehnologija u
svrhu potpunog sudjelovanja osoba s invaliditetom." (str. 50).
