Pristupačnost je općeniti termin koji se koristi kako bi se opisao stupanj do kojeg je neki proizvod (uređaj, usluga, okruženje i sl.) pristupačno najvećem broju ljudi. To znači da oni imaju mogućnost pristupa i korištenja svih funkcionalnosti nekog sistema. Termin pristupačnost se često koristi kada govorimo o osobama s posebnim potrebama i njihovom pravu pristupa uslugama i proizvodima te državnim tijelima, često uz primjenu odgovarajućih tehnologija. Pristupačnost se stoga povezuje sa područjem ljudskih prava i raznim pravnim mehanizmima zaštite ljudskih prava.
Pristupačnost se često povezuje s terminom univerzalni dizajn koji znači da je neki proizvod, usluga itd. pristupačna svim ljudima bez obzira na to da li imaju neki stupanj invaliditeta ili ne.
Pristupačnost se odnosi kako na fizičku pristupačnost objektima i sredstvima prijevoza (npr. rampe za korisnike invalidskih kolica) tako i na informacijsku pristupačnost (npr. sadržaj na jeziku koji osoba razumije i u obliku koji omogućuje percipiranje i razumijevanje sadržaja).
e-pristupačnost
Internet nudi mogućnost pristupa ogromnom broju informacija te interakcija za veliki broj osoba s posebnim potrebama (invaliditetom). Na primjer, neka tjelesna oštećenja limitiraju vrste poslova koje osoba može obavljati. No, pristupačan internet proširuje mogućnost komunikacije, interakcije i zapošljavanja osoba s posebnim potrebama te je stoga informacijska pristupačnost od posebnog značaja upravo osobama s posebnim potrebama.
Pristupačne web stranice su one kojima mogu pristupiti i osobe s određenim fizičkim, psihičkim i mentalnim oštećenjima. Točnije, pristupačnost stranica na internetu znači da ljudi s posebnim potrebama mogu percipirati i razumjeti te pretraživati sadržaje, dodavati svoj sadržaj i biti u interakciji s drugim korisnicima interneta. Pristupačnost web stranica (e-pristupačnost, engl. e-accessibility) uzima u obzir sve vrste oštećenja (engl. disability) odnosno zdravstvena stanja koja utječu na pristup web stranicama uključujući vizualna, auditorna, fizička, kognitivna i neurološka oštećenja te oštećenja govora.
Pristupačne web stranice također su od koristi i osobama koje nemaju oštećenja jer olakšavaju korištenje interneta.
Naime, e-pristupačnost se odnosi na dizajn web stranica i softvera koji osigurava fleksibilnost kako bi bile zadovoljene potrebe različitih korisnika s obzirom na njihove preferencije i različite životne situacije. To znači da se takvim dizajnom izlazi ususret i potrebama korisnika koji npr. koriste spore veze sa internetom, potrebe korisnika s privremenim invaliditetom npr. slomljenom rukom, potrebe osoba kod kojih su nastupile promjene uslijed starosti.
Mogućnosti variraju od osobe do osobe, mijenjaju se tijekom vremena, čak i u grupi osoba sa istim tipom oštećenja (invaliditetom). Osobe mogu imati kombinacije različitih oštećenja koja opet mogu biti različitog stupnja. Mnoge osobe ne smatraju se osobama s invalilditetom iako mogu iskusiti senzorna ograničenja te probleme fizičkog ili kognitivnog funkcioniranja uslijed privremenih ili kroničnih bolesti. Takve teškoće obično se pogoršavaju sa starenjem te mogu dovesti do promjena vida, sluha, pamćenja i motoričkih funkcija. Stanja nastala uslijed starenja mogu se ublažiti istim onim rješenjima e-pristupačnosti koja se koriste za osobe s posebnim potrebama (invaliditetom). Također, u skupini korisnika weba za koje su važna načela pristupačnog weba nalaze se i osobe koje nemaju puno iskustva u korištenju weba.
Dakle, specifične potrebe koje se u skladu s principima web pristupačnosti nastoje osigurati odnose se najvećim dijelom na:
- oštećenje vida (sljepoća, različiti stupnjevi slabovidnosti, daltonizami ostale poteškoće vezane uz oštećenje vida);
- oštećenje sluha (gluhoća, različiti stupnjevi nagluhosti i ostale poteškoće vezane uz oštećenje sluha);
- poteškoće s motorikom ruku (poteškoće ili nemogućnost upravljanja rukama, tremor, poteškoće s mišićima ruku, smanjenje ili gubitak kontrole fine motorike ruku i ostalo);
- kognitivne poteškoće (disleksija, diskalkulija, poremećaji pažnje, poremećaji zapamćivanja i ostalo).
Informacijsko društvo i društvo temeljeno na znanju
Termin „digitalni jaz" često se koristi kada se govori o ekonomskim i društvenim barijerama koje onemogućuju korištenje računala i pristupa internetu od strane korisnika bez invaliditeta. Istovremeno, mnoge osobe s posebnim potrebama pod utjecajem su istih ekonomskih i društvenih faktora kao što su nezaposlenost i mala primanja.
Koristimo termin "informacijske barijere" kako bismo opisali situaciju kada osoba s invaliditetom nailazi na skup informacija koje su zbog oblika u kojem su prezentirane ili zbog upotrebe nepristupačnih tehnologija, za nju nedostupne.
e-Pristupačnost bavi se svim aspektima pristupačnosti u kontekstu informacijskog društva.
e-Pristupačnost je u središtu politike e-uključenosti (e-inkluzije).
- Svi građani i građanke imaju pravo koristiti sve mogućnosti koje donosi informacijsko društvo. Osobe s posebnim potrebama (invaliditetom) i osobe starije životne dobi često nailaze na teškoće pri korištenju novih tehnologija i usluga. Neke poteškoće rezultat su neprikladnog dizajna tehnologije dok su druge vezane uz specifično okrućenje ili društvene uvjete.
- S druge strane, informacijske tehnologije i usluge mogu u velikoj mjeri pomoći kako bi se nadvladale okolišne ili društvene barijere na koje nailaze osobe s posebnim potrebama ili starije osobe.
